Monday, March 13, 2006
Thursday, February 16, 2006
Gradski Prevoz

Jao kako mrzim autobuse, trole i tramvaje!!! Siguran sam da svi imaju dozivljaje iz autobusa u kojima idu na posao/fax/skolu...
Danas mi se po drugi put u desetak dana desilo da me vozac vidi da zurim da stignem autobus, saceka me, i onda mi ispred nosa zatvori vrata.
Sta sam sve dozivljavao i gledao po gsp-u, mogao bih knjigu da napisem.
Video sam u troli kako su uhvatili dzeparosa, izudarali ga i bukvalno ga izbacili napolje.
Prisustvovao sam svadji zene sa covekom koji nije hteo da ustane da sedne njena cerkica. Pa je vozac zaustavio i nije hteo da krene dok ovaj ne ustane. Ustao je tek kad je zamalo preraslu u tucu.
Skoro sam se vozio kad je bila guzva i bio primoran da slusam dva maloumna skinheda kako pricaju. Kakvo mucenje! Imali su plasticnu dvolitarku piva, pusili su cigare i pljuvali na pod. Jedan jerekao "Kad bi ovako mogao na tom zapadu?" pa je pricao kako je on u italiji skakao po autobusu i vikao "serbian hooligans" pa je naisao na neke albance koji su hteli da ga biju, ali je izvadio bokser pa su oni pobegli. Ovaj drugi mu je rekao kako bi sigurno uhapsili samo njega posle te tuce jer je poznato da Italijani mrze srbe a vole albance. Kad su poceli da pricaju o Kosovu trudio sam se da ne slusam jer su mi zivci bili dovoljno izmuceni.
Ali nista mi ne namuci zivce kao onaj mali ciga sto udje u trolu pa peva "nekepticenikadnepolete ceozivotcekajunato" i slicne pesme koje, bar po nacinu kako ih peva, nije nikad ni cuo. A kad izadjem iz trole u glavi mi jos pola sata odzvanja njegov glas.
Naravno sve ovo su samo male kapi u moru stvari koje sam video i doziveo u gradskom prevozu.
Tuesday, February 14, 2006
Spleen

Sarl Bodler, covek koji je voleo smrt. Divim mu se na tome. Treba li reci da mi je omiljeni pesnik? Covek koji je iza sebe ostavio ubedljivo najbolju zbirku poezije koju je ljudska ruka napisala – Cvece Zla.
"Nemam zelju ni da prikazem, ni da zapanjim, ni da ubedim. Imam svoje zivce, svoja isparenja. Tezim ka apsolutnom pocinku i ka neprekidnoj noci... Ne znati nista, ne propovijedati nista, ne htjeti nista, ne osjecati nista, spavati, pa opet spavati, to je jedina moja zelja. Zelja sramna i gnusna,ali iskrena."
Od kada sam ovaj njegov citat procitao do danas zaludjen sam njegovom poezijom i njegovom licnoscu. Moj najveci strah je bila njegova najveca zelja teznja i opsesija – smrt!
Bodler je bio prva pesnicka zrtva gradjanskih zakona. Od strane kritike, pod pritiskom javnosti proglasen je satanistom, Sud ga je osudio zbog “povrede javnog morala” zato sto je pevao o svim porocima i iskusenjima nocnog Pariza.
Uveo je estetiku ruznog, mozda prvi put u toj meri vidjnoj u pesmi Strvina:
“…Roj muva zujao je kraj creva i kraj usta
crviju bataljon sivi
odatle gmizahu, i kao tecnost gusta
prelivahu taj dronjak zivi…”
Zaista je do tada bilo nepojmljivo da pesnik peva o lesu u raspadu. To cak ni danas, 140 godina posle Bodlerove smrti nije cest slucaj.
Njegova poezija na mene i danas jako cudno utice. Ostavi me u stanju nemira, ali ispunjenosti, i uopste njegove stihove citam kada se osecam prazno, kada sam mrazovoljan da bilo sta radim, kada sam nesposoban da se pomerim iz mesta, kada sam u stanju dosade, splina.
“…Ima jedan porok opak preko mere
premda izbegava lep gest i jak govor
on bi zemlju da surva u ponor
i u jednom zevu sav svet da pozdere
To dosada je! U oku joj se jate bezvoljne suze
a vesala joj na umu
i sam citaoce znas tu neznu cumu –
dvolicni citaocu, moj bliznji, moj brate!”
Njegovi stihovi me uvek podcete na to da je splin najveci ljudski neprijatelj, da dosada uvek dovodi do losih stvari, da je svirepa i lukava i da moze da ti se prisunja kad je najmanje zelis i ocekujes, i da se sa njom mora izboriti.
U borbi protiv dosade nastao je i ovaj post.
Sunday, February 12, 2006
njegovo velicanstvo - PEPSI

Ovaj post u potpunosti posvecujem pepsiju! Pepsi je najukusnije pice na kugli zemaljskoj. Ne twist, ne light, i posebno ne max, vec stari dobri obicni pepsi!
Svakodnevno, vec par godina, pijem prosecno bar 0.75l ovog pica, i postao sam pravi pepsi junkey. Malo je tako dobrih osecaja kao kada otvorite tek kupljunu hladnu limenku pepsija i uzmete prvi gutljaj. Pepsi je najbolje piti uz neku hranu, posebno je dobar ako je masna hrana u pitanju (meso, pica...) ili ako je u pitanju dezert. Pepsi se nikada ne mesa sa drugim picma, jer mesanje pepsija je greh. Ako bas zelite da pravite bambus koristite coca-colu.
Kad sam vec kod cole i pepsija, u Kanadi pepsi piju frankofili a coca-colu anglofili, pa su neki ljudi jednom bacali flase pepsija u jednom a flase coca-cole u drugom pravcu, preko ulice koja razdvaja engleski i francuski deo Montreala.
U svakom slucaju pepsi rules!
Friday, February 10, 2006

Evo vec par dana bez prestanka slsuam album Babyshambles-a, i mogu reci da su olicni. Iako ne na prvo slusanje. Pravi grower! Duet Pete-a i Kate La Bele et la Bete je odlican, Kate tako slatko peva "Is she more beautiful than me?" da je tesko odoleti ovoj pesmi!
Za razliku od njih, Arctic Monkeys nikako da mi zadrze paznju. Zvuce simpaticno i sasvim OK, ali nista posebno. Videcu, mozda treba da odlezi jos malo. Inace ovaj bend prati odvratno nezasluzen preterano veliki hype!
Wednesday, February 08, 2006
Nastanak bloga
Nekako mi najkreativnije ideje dolaze kada treba da ucim za prijemni. Pogledam levo vidim hrpu nespremljenih cdova koja nije dirana jos od 2005. ali sada iznenada imam zelju da ih spremim. Ali iskuliracu. Onda pogled desno - gitara! Gledam pragove i vec imam neku novu pesmicu u glavi i odjenom mi se svira. Ali ne, moram da budem jak, da se skoncetrisem na fiziku. I onda, pogled napred, monitor a ispod monitora novi Yellow Cab. Setim se clanka o blogovima, setim se kako ja nemam svoj...
Ostalo, siguran sam znate...

